| Marija Rakić Mimica Aviva 4. Probudi me snažna bol u prsima u prvom snu, negdje pola sata nakon što legnem, uvijek pogledam na sat taman u trenutku kad pomislim da ću sigurno dobiti srčani udar ili umrijeti, srce mi snažno kuca i onda shvatim da se događa sve iznova. Tu večer kiša je lijevala niz automobilsko staklo, sjećam se histeričnog mrdanja brisača gore-dolje, prvo sporo pa brže, brzo. Umorna od cjelodnevnog rada u uredu, ali zadovoljna što ću uskoro doći svojoj kući, tuširati se i stisnuti pod pokrivačem na kauču ispred televizora. Možda sam trebala nazvati da je otkazan posljednji sastanak koji sam najavila, da ipak neću raditi do devet uvečer, nego ću stići ranije pa bih time spriječila događaje koji će uslijediti. Zvuk mojih cipela s potpeticom odjekivao je stubištem dok sam se penjala s vrećicama do prvog kata, možda sam trebala još glasnije gaziti pa bi me dočekala zaključana vrata, ne bih ušla u hodnik, odložila vrećice na pod, krenula prema dnevnom boravku, čula skakanje i glasove u spavaćoj sobi. Ne bih mi se osušile usne i ne bih ga pitala što se događa dok se mlada žena u kasnim dvadesetima ili ranim tridesetima brzo provukla između njegovih leđa i zida, otvorila vrata i izašla. Zvuk lupanja vratima i zaglušujući tišinu koja je uslijedila nakon toga još uvijek čujem, njegovo blijedo namreškano lice od straha još vidim. Htjela sam ga trgnuti, natjerati da mi odgovori zašto je poništio cijeli jedan život koji sam smatrala sigurnim, povlačila sam za ga odjeću i vikala, udarala po prsima i rukama, a budući da se u početku nije branio, nastavila sam udarati po cijelom tijelu panično, snažno, divlje. Svih svojih idućih radnji jako se slabo sjećam. U početku me posjećivao. Više ne dolazi. Započeo je novi život s nekom drugom ženom. ˗ Vidi kakvi su mi nokti na nogama, katastrofa. Ovo je lak još od ovog ljeta – Ana je pomicala kožicu sa svojih nožnih prstiju pjevušeći neku iritantnu narodnu melodiju. Krajičkom oka uhvatila sam Tihanu kako koluta očima. ˗ Žene, hajmo radit nešto! ˗ opet je započela svoju večernju akciju, svake večeri nagovarala bi nas da igramo društvene igre ili razgovaramo o životu, što nikoga nije zanimalo. – Ana, pilaš nas! ˗ viknula je Ksenija i pogledala je ispod debelih gustih obrva. Od njezinog pogleda u sobi je postalo još hladnije. Ana je pogledala kratko i spustila pogled, nastavila je mirno kopkati po svojim nogama, sad je istiskivala urasle dlačice na potkoljenici. Svaku večer mi pokušava ispričati svoju priču, a ja je uglavnom nemam živaca slušati. Ipak, nisam uspjela ignorirati njezinu upornost, toliko je tvrdoglava da sam popustila neku večer i razgovarala s njom prije spavanja. Ispričala mi je da oduvijek živi izrazito neurednim životom i ovisna je o raznoraznim narkoticima. Posljednje dvije godine bavila se isključivo krađama i prostitucijom. ˗ Odrasla sam skoro pa na ulici, oca ni ne poznajem, a mama se trudila koliko je mogla s obzirom da je trgovačkom plaćom othranila brata i mene. Ali, to je sad sve iza mene, Brane i ja smo sve isplanirali za nas troje. Mislim da bih mogla dobiti ublaženje kazne, a onda planiramo u inozemstvo. Ne vidimo se više u ovoj zemlji. Konačno ću se izvući i promijeniti svoj život. Jako se radujem ˗ desna ruka bila joj je ispod pidžame i cijelo vrijeme je mazila svoj trbuh. Pretpostavljala sam da će i uspjeti, mlada je i izrazito pozitivna što joj ostavlja mogućnost izbora. Nisam mogla podnijeti njezinu sreću. Kad je konačno zaspala, razmišljala sam dugo o njoj i njezinim izjavama koje su divljački prodirale u moju svijest. Njezina mladost i vedrina usprkos trenutnim uvjetima u kojima se nalazila vratili su me natrag u djetinjstvo. Slike pred spavanje plesale su pred mojim očima; kupanje s majkom na plaži na Firulama, sendvič od paštete s rajčicom na velikom šarenom ručniku, ljeto na stopalima umrljanim pijeskom, toplina od koje se znojiš i veseliš svakom novom zaronu, zamahu rukama prema dubini koja te privlači svojom daljinom. |
| Marija Rakić Mimica rođena je 1982. godine u Splitu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je hrvatski jezik i književnost te komparativnu književnost. Dobitnica je dvije književne nagrade za svoje kratke priče: Prozak za najbolji prozni rukopis autora do 35 godina za 2015. i Brod knjižara Brod kulture 2016. Prozu je dosad objavljivala u svim važnijim književnim časopisima. Objavila je zbirku kratkih priča Ples u dvorištu (Jesenski i Turk, 2018.). Zaposlena je u Splitu kao profesorica hrvatskog jezika u srednjoj školi. Aviva je pseudonimautorice fragmenta iz Kaznionice u Požegi. |